Anatema
Autor: Enes Halilović
Prokleta da si, o poezijo,
ne hraniš gladna nam usta
no grudi naše, vazda naježene.
Baš kao dete sam,
kao dete kojem
(na putu do usta)
zalogaj padne u nedra.
I što dublje ruku zavlačim,
zalogaj dublje propada
pa i đakonije i splačine
ružan ostave trag.
Primetili ste grešku u tekstu?