(-15) prozor na zidu

Rođen u idealnom društvu, besplatno sam dobio sobu u kojoj ću trajati. Tražio sam dozvolu – da probijem jedan od četiri zida, da načinim prozor. Rekoše da stavim sliku vođe – ona je prozor u svijet. Pitao sam sva četiri zida koji može izdržati ranu, jer kanim ekser zakucati. I sva četiri zida se javiše kao dobrovoljci. Rekoše: Bolje nositi sliku vođe, nego biti zid za uza zid. Kad sam okačio sliku – progovori vođa sa slike. Ohol, tražio je da pozlatim ram. U inat vođi, uklonih sliku sa zida. I ugledah prazninu. To sam shvatio kao umjetnost: praznina se ukazala kao slijepi prozor, ali soba, sa sva četiri zida, stade se cerekati. Pitao sam – šta ti je, sobo? Nisam ja soba. Ja sam ćelija.