Ima jedna kosa svjetlost,

Zimskih Popodneva – Koja tišti, kao Jeka Crkvenih napjeva – Zlijedom neba nas rani – Ožiljkom ne obilježi, Već nutarnjom razlikom Gdje Smisao leži – O tom naučava – Nitko – Ovaj Pečat Žala – Potištenost imperijalna S Neba nam poslala – Kad javi se, Krajobraz sluša je – Sjene – suspregnuta daha– Kad nestaje, kao Dalj je Pogleda Smrtnog Praha.