Jesen

Ona je tu. U tuzi kiše Po poljanama tiho hoda, I kuda stiže u vis diže Usplahirena jata roda. Polako penje se u brda, A kuda prođe, njezin put Od otpalog je lišća žut. I u dol njime idu krda. U jezero unese nemir, I ne vidiš mu više dna, A medvjed, koga putem sretne, Odjednom zaželi se sna. A kada livadama dune Njen vjetar, uzbune se travke. U strništima tužno šušti: To polja slute snijeg i čavke. Na cesti uveli se list U čudu digô: gle, ja skačem! A čovjek koji hoda drumom Zagrnuo se ogrtačem.