Pozdrav

Oj Kozače, ratni sine!… Sred grmljave i zveketa, Usred naše bojne muke, Slušao sam tanke zvuke, Pune bola, pune seta, — Ko da slušam stare bajke — Tvoje glasne balalajke. Gledo sam te, pun miline, Kako jezdiš, kako letiš, I krvavom šaškom pretiš; Pa još kad se Kozak setiš Tvoje lepe Ukrajine, U oku ti plamen sine, Polego bi tanku zmiju, Megdandžiju — bedeviju Preko polja da se vine — Ali gde je zemlja lepa? Gde je stepa?… Oj Kozače, bojni brate! Poznajem ti tešku muku I po pesmi i po zvuku, Po uzviku i jauku, Što zadrkće sa usana Kao želja usijana… Pevaš pesme tužne, mile, Od ljubavi i megdana, Pa se sećaš strašne sile, I strašnijih jošte dana; Ta bojeva davni’, stari’, Sa Tatari i Madžari, I kozačkoj novoj slavi, Na Timoku i Moravi, — Kako ste se onda bili, Kako ste se krvavili: Protiv sto si sam išao, Na hiljadu jurišao: Zuji kuršum i kumbara, Grme Gore i doline, A Kozaku duša stara Od siline i miline — Dirnut handžar iz korice Ili listak iz Gorice, Kad se vihor igra njima — Zatreperi u prsima. Pa, Kozače, brate mili, Kad otideš tvome kraju, Kozačkome zavičaju, I zatreseš balalajku, Pozdravi nam staru majku Ukrajinu …