Nezavršena priča

Ne bih ono davno doba ni za kakve dao novce, kad sam nekad, ispod gaja, s djedom Radom čuvô ovce. Kud pobježe moje zlatno pribježište nepovratno?! Kroz bisernu perlu stada naš se Šarov vrijedno maje, a djed veze stare gatke i rođene doživljaje. Bajke su mi srcu draže, a ostalo – đedo laže! Kad ponekad nebom krene mrki oblak, bljesne munjom, ja skrovište trkom tražim pod starčevim Crnim gunjom. Ni u zečjoj logi nije sigurnije i toplije. Odveli me davno puti tamo gdje se bajka skriva. Stado nam se istopilo, pod mogilom djed počiva. Kuda dalje, djede mili, puti mi se zamrsili? I dokle ću u lutanju po svijetu da se mlatim? Slutim, već je došlo vrijeme djedu svome da se vratim. Đedo, dragi zaštitniče, završi mi kraj od priče.