Familijarna maska

Ko pjesma paža u drevnim skaskama S pozornice nas genij njen je palio I uvijek nas je njezin čar razgalio Na čudnom mjestu, žutim daskama. Njen život iskren među laskama, Ko s djetetom je s njom se šalio, Dok Smrt ne dođe, Crna Talijo! Sa vječnom maskom među maskama. Iščeznula je ko Ofelija, Sa carskom dušom ko Kordelija, Ko ritam, san, ljepota, miris mladosti. A njezin Lik sa sjajnim očima Još uvijek grédē mojim noćima I nosi tužnu masku svake radosti. Napisano: 1909.