Balada

Kad je vidjeh prvi put Propalu senjoru, Reče mi: — Gle cigana! Došo je u horu. Bit će slatko sunce i život ko voće, Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! — Dolores, divna Dolores! Odmah složno spanđamo Naše avantire, Živući od bezbrige Ko od sinekire. Najljepša je bila drevnom u Latenu, Zbog nje razbih tikvu engleskom kretenu — Dolores, divna Dolores! Služila je ko model Mjesto mene para, Jer se garson, stari Bog, Za boema stara Ko za poljski ljiljan i vrapca u zraku. Zašto me, Dolores, ostavi u mraku — Dolores, zašto, Dolores? Jednom reče: — Dosta je, Sita sam te, Stari. Komedije ne treba, Novine, žandári! — Padoh, pošto reče, i roptah ko gubav, Dolores, divna Dolores! Prođu dv’je-tri godine Kao tri filistra, Nađem vam u novinah, Slavnog uz ministra, Nju. U krvi. Noću. Ko janje: Dolores! Zaklao ju švaljer. Sumnjivac. O mores! Dolores, divna Dolores! Vidim ju — ko prvi put! — Oči — dva smaragda, Takove ljepotice Nije gledo Bagdad, Nije imo Lovlas, ni Huan, ni Paris! Proklet bio — proklet tvoj ubica Pariz — Dolores, divna Dolores! Ljubav bol je najveća, Prosti, ah, oprosti: Ja sam krivac najveći, Ako tvoje kosti Rastrgane plaču u ledu špitalja, Mjesto da ih maze ruke tvoga kralja — Dolores, Dolores, Dolores! Napisano: 1907.