U slađanom glasu

Sami anđ’o milja zbori; A u oku premilome Plamen svetog raja Gori. Toplim žarom toga plama Ja slabačke zgr’jevam grudi; – Zagrljeno milinama U sreći se srce budi… Porušeni dvori nada U duši se opet dižu; Mjesto tuge, bola, jada Ružičasti sanci stižu… Kako su mi topla krila, Oh, kako se kr’jepi žiće! K’o čelica kada mila Spusti krilo na cvjetiće. Oh, pa hodi, rajski stvore, Da plamenom oka tvoga Snažim dušu, dižem dvore Porušenog nada moga…