Tici u zatvoru

Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez Gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jošte živi Milim glasom u pjesmama? Lahki polet tvoga krila Svezala je žica pusta; Mjesto Gore nad glavom ti Tvrdih žica mreža gusta. Izumrli slatki časi Kad se ono sunce rodi, Ti sa grane pozdravljaš ga Slatkom pjesmom u slobodi. A sad tude, u zakutku, Međ’ zidinam’ mračnog dvora, Niti znadeš kad je veče Ni kad sunce budi zora. Ista uvijek tavna sjenka Na žičani dvor ti slijeće, A ti pjesmu milu pjevaš Kô da j’ srce puno sreće. Ko mi može pjesmu uzet Što potiče iz mog srca, Sa plamena mog ognjišta, Na kom nadom vrije krvca?! Ko mi može pjesmu uzet Kad ljubavi izvor tekne, Po talasi mog izvora Moja pjesma da zajekne?! Lanac! Gvožđe! Lomno tijelo Malaksaće u tom bijesu, Duh moj čili slobodan je, Misli moje slobodne su. Što god živi izumrijeće: Neko s tugom, neko sladom; Ja ću s pjesmom na ustima, A u srcu vrelom nadom.