Na zadušnice

U tužne jesenje dane sveštenik opojava Mrtve u zemlji doli i svece, molitvom vrelom, Mijenja zvuke zvona i oltar obmotava Danas veselom rizom, sjutra Crnijem velom. Po jednom obredu istom mi što smo krvi iste Spominjući svete tvoje i pokojne u grobu, Slobodo, pijemo vino pogrebne gozbe čiste, Ko što je Grčka pila u starom, drevnom dobu. Al’ pijući u slavu palih boraca slavnih Omladina se grčka u srećne dane znala Sjećati poginulih svojih kraljeva davnih I ti si u Atini, Slobodo, samo sjala Na grobovima travnim, gdje naši očevi leže, Sa krstom Belgijanac svog hitrog pase vranca; Iz krvi vaše, o borci, nikle su ruže svježe, A za poglavlje meko tirana i poganca. Od golih brda naših, do sinje morske vode Svuda grobovi stoje, čekaju puni vatre, I mirni biće samo kad sine dan Slobode, Osveta, pravda božja kad tirjanina satre. Đozue Karduči