I opet mi duša sve o tebi sanja

I kida se srce i bez sreće gine, A nevjera tvoja gubi se i sklanja, Kao tavni oblak kad sa neba mine. I opet si meni čista, sjajna, vedra, Iz prizraka tvoga blaženstva me griju, Pa bi opet tebi panuo na njedra I gledô ti oči, što mi život piju. Tako vita jela, koju munja zgodi, Opet nebu gleda i života čeka, I ne misli: nebo da oblake vodi Iz kojih će smrtna zagrmiti jeka… I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA I opet mi duša sve o tebi sanja, I kida se srce i za tobom gine, A nevjera tvoja daleko se sklanja, Kao tavni oblak kad sa neba mine. I opet si meni čista, sjajna, vedra, Iz prizraka tvoga blaženstva me griju, Pa bih opet tebi panuo na njedra I gledô ti oči što se slatko smiju. Tako vita jela koju munja zgodi Još u nebo gleda i života čeka, I ne misli: nebo da oblake vodi Iz kojih će nova zagrmiti jeka… 1896.