Detaljna biografija: Plavi Orkestar

Osnovne informacije

Plavi orkestar je jedan od najpopularnijih bendova na području bivše Jugoslavije, osnovan u Sarajevu 1983. godine. Njihov rad je bio više puta nagrađivan. Primili su nagradu FIDOF za najboljeg kompozitora, nagradu CESME za najbolju pesmu (u konkurenciji bile i pesme Chaka Khan, La Toya Jackson, Cool & The Gang i Gazebo) kao i mnoge druge nagrade.

U jednoj glazbenoj enciklopediji stoji da je Plavi Orkestar "kulturni femonen osamdesetih i devedesetih" (5 milijuna prodanih kopija). Bend je osnovao Saša Lošić, pevač grupe.

Do 1992. godine su izdali 4 albuma. Zbog rata su prisiljeni napraviti stanku, ali od 1997. godine uspješno nastavljaju svoj rad. Ukupno su izdali 8 albuma i održali više od 1500 koncerta diljem sveta. Najveći broj koncerata održan je u zemljama bivše Jugoslavije, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj i mnogim drugim državama.

Plavi Orkestar su dio pokreta Novi primitivizam, grupe sarajevskih glazbenika uz Zabranjeno pušenje, Elvisa J. Kurtovića, Bombaj Štampu i Crvenu Jabuku.

Istorijat i osnivanje grupe

1981. godine šesnaestogodišnji gimnazijalac, Saša Lošić Loša (koji je i u to vreme bio poznat po kapi), osniva bend pod nazivom Ševin orkestar. Postava benda bila je: Srđan Krošnjar na gitari, Gordan Džamonja na basu i Admir Ćeramida - Ćera II na bubnjevima. Sljedeće godine mijenjaju ime u Plavi orkestar jer je u Sarajevu postojao bend istog imena. Aktivnost benda je bila sporadična - bilo je reč o tek povremenim performansima, u audicijskom stilu. Uskoro je Loša promijenio školu, te iz Treće gimnazije prešao u Prvu. Tamo je upoznao gitarista Mladena Pavičića Pavu. On je već imao određenog muzičkog iskustva pošto je svirao u Rock Apoteki, jednoj od predgrupa na koncertu Bijelog dugmeta 1979. godine na Stadionu Partizana. 1981. godine Pava se pojavio na Omladinskom festivalu u Subotici, sa bendom Super 98 (sljedeća inkarnacija Rock Apoteke), prije nego što je prešao u pop bend Mali Princ, te konačno u Pauk sa čijim je članovima 1982. čak snimio album. Pošto je se Pauk nalazio izvan Zavidovića, Pava je morao putovati svakog vikenda na probe, što se njegovim roditeljima nije svidjelo pa su ga nagovorili da napusti bend. Posle toga je nakratko bio u grupama kao što su Elvis J. Kurtović & his Meteors, Bonton Baja i Kazablanka.

Pava je se 1983. konačno pridružio Lošinom bendu. Čim je došao u Plavi orkestar, muzički mnogo iskusniji Pava odredio je da se Krošnjara i Džamonju makne iz grupe, pošto je smatrao da se ne trude dovoljno. Još prije ljeta '83., na mjesto basiste došao je Samir Ćeramida - Ćera I.

Ovo označava razdbolje mnogo ozbiljnijeg rada benda, i obično se uzima kao njegov pravi početak. Počeli su se pojavljivati kao predgrupa na turnejama velikih jugoslavenskih grupa poput Riblje čorbe i Leb i sol, zbog čega su zadobili pozornost medija. Međutim, Lošu je pogodilo kako su u medijima bili vrlo negativno ocijenjeni, te je na neko vreme čak odlučio napustiti glazbu. No, entuzijazam ostalih članova benda ubrzo ga je nagnao da se vrati.

Prvi album i uspeh

Na početku 1985., Plavi orkestar snima svoj prvi album Soldatski bal, u SIM studiju u Zagrebu. Reč je o najprodavanijem albumu u Jugoslaviji koji je već u ožujku 1985. bio na top ljestvicama. Album je sadržavao brojne hitove - Suada, Medena curice, Odlazi nam raja, Bolje biti pijan nego star, Goodbye teens, i Soldatski bal. Tekstovi albuma bili su bazirani na Lošinim iskustvima u vojsci.

Snimanjem drugog albuma, Smrt fašizmu, bend razbija sladunjavost mainstreama te doživljava i drugi veliki uspeh. Album je prodan u preko pola milijuna primjeraka te stoga dobija dijamantni certifikat. Hitovi su: Fa, fa fašista nemoj biti ti (jerbo ću te ja draga ubiti), Puteru, puteru, Sava tiho teče, Zelene su bile oči te i Kad si sam druže moj.

Ipak, tu kreću i problemi: za album su uslijedile loše kritike zbog političkih konotacija, članovi benda pozvani su na razgovor u Savez komunista, album je zabranjena na svim radio stanicama, i neko vreme nitko im nije htio organizirati koncerte.

1989. godine, javljaju se sa pločom Sunce na prozoru, sa hitovima Kaja, Lovac i košuta, te Proljeće. U to vreme nerijetko su konzumirali alkohol, posle koncerata i turneja su bili pripiti, što je, nasreću, bilo tek privremeno.

Album Simpatija, izdan 1991., bit će njihova zadnja album prije nestanka SFRJ. Pesme su uglavnom lagane, čest je saksofon. Najpoznatija pesma sa albuma, Ljubi se istok i zapad, obrada je hit singla California Dreaming grupe Mamas i Papas. Poznata je po svojoj vidljivo antiratnoj poruci, izraženu u stihovima Neka ljubi se istok i zapad/istok i zapad/Neka ljubi se, sjever i jug/sjever i jug, Skini prašinu sa starog kofera/krenimo na put/hajde, budi mi drug.

1992. godine Pava se preselio u Kanadu, a Loša uskoro u Sloveniju gdje je se posvetio skladanju filmske i kazališne muzike.

Rad benda bio je pauziran zbog rata sve do 1997., kada na mjesto gitariste dolazi Saša Zalepugin. 1998.

Članovi grupe

Saša Lošić "Loša" - vokal

Mladen Pavičić "Pava" - gitara (do 1991./1992.)

Saša Zalepugin - gitara (od 1997.)

Samir Ćeramida "Ćera I"- bas gitara

Admir Ćeramida "Ćera II" - bubnjevi

Povezano

Sarajevska škola pop rocka